11
Lis

Bolivia 2013

Autor: Ana Martinović..

Članovi RAK-a vratili su se sa ekspedicije u Boliviji i sa sobom su donjeli puno predivnih fotografija i zanimljivih doživljaja. Njihovu priču prenosimo Vam u cijelosti!

 

Nakon duga, duga putovanja konačno smo stigli u La Paz, a na temelju noćne vožnje s aerodroma u El Altu do našeg smještaja u samom centru La Paza donosimo i jednu odluku: noću ovdje ne izlazimo.

Idućih nekoliko dana sakupljamo posljednje komade opreme koje nismo mogli donijeti sa sobom. Naravno, ne ide sve po planu pa za kuhala ne nalazimo ništa bolje od 96% alkohola što se kasnije pokazalo nedovoljnim za 2 od 3 kuhala.  Istih dana pokušavamo naviknuti tjela na boravak na visini i provodimo prvu aklimatizaciju. Guesthouse nam se nalazi na cca 3800m i puls u mirovanju nam se vrti između 60 i 80  (većini nam je doma ispod 50), a ukoliko napravimo 20 koraka puls ide do 115. Dane koristimo za šetanje La Pazom i čuđenje tom potpuno stranom svijetu.

Tri dana kasnije i evo nas pod ledenjakom na Južnoj strani Mururate, visina cca 4700m. Ambijent i visina ostavljaju nas bez daha. U noći krećemo i na prve uspone pa tako već idućeg jutra stojimo i na prvom vrhu Cerro Arkiato 5661m.

 

Iduće noći krećemo na uspon na Mururatu, na žalost zbog loših i opasnih uvjeta na ledenjaku okrećemo se parsto metara pod vrhom. Bilo kakva ozljeda na samom početku ekspedicije bila bi kobna za sve kasnije uspone.

Nakon povratka u La Paz uzimamo dva dana odmora i put nas vodi u po mnogima najljepšu dolinu na svijetu u Condoriri.

Flora i fauna ove doline kao da nije s ove planete i ponovno smo na 4700m.

Iduće noći krećemo na Pico Tarija 5300m i nakon nešto vijuganja ispucanim ledenjakom evo nas na vrhu gdje prvi puta uživo imamo prilike vidjeti veličanstveni Pequeno Alpamayo.

Iduće noći krećemo još ranije i u svitanje već stojimo na Tariji, spuštamo se na drugu stranu i prekrasnim smjerom uspinjemo se na Pequeno 5370m. Svi članovi uspješno dolaze do vrha, a Pequeno do kraja ekspedicije ostaje tehnički najzahtjevniji vrh.

Zbog ljepote  odlučujemo u dolini ostati još dva dana i penjemo još dva lakša vrha Pico Austria 5080m i Pico Mirador 5000m.

Ponovno smo dva dana u La Pazu i svi napeti krećemo na posljednji cilj ekspedcije Illimani, Pico Sur 6439m. 25. srpnja nalazimo se u mjestašcu Pinaya koje je polazna točka za naš cilj. Idućeg jutra šest članova (na žalost zbog problema s visinskom bolesti Vedran odustaje od uspona) uspješno dolazi do visinskog logora na 5400m. Logor dižemo na prekrasnom platou s pogledom na zalazak sunca i noćna svjetla La Paza. Izmučeni nakon borbe s preko 30kg teškim ruksacima padamo u vreće i već nakon par sati zvone budilice kao znak za ono što smo svi čekali, vršni uspon. Šatore napuštamo u 2 ujutro i po izrazito hladnom vremenu (cca -30°) pomalo napredujemo po strmim padinama Illimania.  Uz nekoliko sitnih lutanja i traženja najlakšeg puta u 10 sati ujutro svih šest članova grli se na vrhu. Još da se sigurno spustimo do doline i ekspedicija je službeno završila.

Nakon što smo još jednu noć iscrpljeni proveli u visinskom logoru, emotivno puni, a fizički potrošeni opet se nalazimo s Vedranom u bazi.

Preostale Bolivijske dane vozimo bicikle po raznoraznim divljinama, odlazimo na odmor na najviše jezero na svijetu i pakiramo stvari za kraj ove divne priče.

Puno hvala upravi poduzeća Vargon koja je prepoznala vrijednost u podršci ovakvog poduhvata i njihovoj vrijednosti cijelokupnom društvu.

Ovim putem pozivamo sve zainteresirane članove uprave i djelatnike da prisustvuju foto projekciji i da čuju potpuniju priču ove ekspedicije.

Vrijeme i lokacija  održavanja projekcije biti će objavljeno na službenim stranicama Riječkog alpinističkog kluba (www.rak-rijeka.org) i na facebook stranicama ekspedicije Ekspedicija riječkog alpinističkog kluba Bolivia 2013.

 

Srdačan pozdrav uz veliku zahvalnost,

Elvis Vikić, vođa ekspedicije.